JW tumačenje Tomine izjave Isusu "Gospodin moj i Bog moj"

Pred sat vremena na jw.org pronašao sam ovaj tekst jehovinih svjedoka gdje nešto tumače, a meni se dalo prokomentirati to tumačenje. JW tekst bit će plave boje a moj crne boje:

Iv 20:28, bilješka iz nwtsty

Gospodin moj i Bog moj!:

Neki bibličari smatraju da se ovdje radi o poviku kojim je Toma izrazio svoje iznenađenje i divljenje te da ga je zapravo uputio Isusovom Ocu, iako je te riječi izgovorio pred Isusom. Drugi tvrde da postoje jezični razlozi koji navode na zaključak da su te riječi upućene baš Isusu. No čak i da je zaista tako, važno je prepoznati s kojom su namjerom izrečene riječi “Gospodin moj i Bog moj”. U tome nam mogu pomoći drugi biblijski reci. Isus je nešto ranije svojim učenicima rekao: “Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu.” Upravo zato nemamo razloga vjerovati da je Toma smatrao Isusa Svemogućim Bogom. (Vidi bilješku iz nwtsty za Iv 20:17.) Toma je čuo Isusa kad je u molitvi zazvao svog Oca i rekao mu: “Trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga” (Iv 17:1-3). Zašto je onda Toma rekao Isusu: “Moj Bog”? Postoji više mogućih objašnjenja. Jedan od razloga mogao bi biti to što je Isusa uistinu smatrao “bogom”, ali ne i Svemogućim Bogom. (Vidi bilješku iz nwtsty za Iv 1:1.) Možda se Isusu obratio na sličan način na koji su se Božji sluge, prema hebrejskim spisima, obraćali Jehovinim anđeoskim glasnicima. Tomi je sigurno bilo poznato da su se neki pojedinci, a ponekad i sami biblijski pisci, obraćali nekom anđelu kao da razgovaraju sa samim Bogom ili su o tom anđelu govorili kao da je on ustvari Bog. (Usporedi 1Mo 16:7-11, 13; 18:1-5, 22-33; 32:24-30; Su 6:11-15; 13:20-22.) Dakle, kad je Toma Isusu rekao “moj Bog”, moguće je da mu se naprosto obratio kao predstavniku i glasniku pravog Boga.

Budući da u grčkom tekstu ispred imenica “Gospodin” i “Bog” stoji određeni član (ho), neki tvrde da se te riječi odnose na Svemogućeg Boga. No u ovom je kontekstu određeni član možda upotrijebljen samo zbog gramatičkih pravila grčkog jezika. Naime, imenica u nominativu kraj koje stoji određeni član ponekad može preuzeti ulogu vokativa, odnosno može služiti za izravno obraćanje nekome. Takvi se primjeri mogu naći u Lk 12:32 (“malo stado”), Kol 3:18–4:1 (“žene”, “muževi”, “očevi”, “robovi”, “gospodari”) i 1Pe 3:7 (“muževi”), gdje se u grčkom tekstu ispred svih tih imenica nalazi određeni član. Prema tome, određeni član ne mora imati nikakvu posebnu ulogu u tumačenju onoga što je Toma htio reći.

MOJ PRVI UVID; ako su se opredjelili za „boga“ onda trebaju biti dosljedni, kako kod Ivan 1:1 tako i kod Tomine izjave a ne pisati velikim slovom „Bog“. Drugo; Tominoj izjavi Isusu kao Bogu suprostavljaju Isusove izjave o Ocu kao njegovom Bogu . To nije jednostavno metoda opovrgavanja Tome jer njegova izjava i dalje „visi u zraku“ neoborena. I kad dole na kraju pišu gramatičkom analizom da „određeni član ne mora igrati nikakvu ulogu“ onda se opet uvaljuju u samo-nedosljednost jer (sijećam se) kod Ivana 1:1 naglašavaju važnost nedostatka člana pa malim slovom pišu „bog“ kako Isus ne bi bio „Bog“.

Onda su krenuli ka priči da je Toma to možda rekao jer je imao starozavjetne tekstove na umu gdje se (nekim čudom neobjašnjivim) „anđeo Božji“ pretvara u Boga. Neka onda objasne kako je Mojsije u Izlasku 3:2-6) vidio „anđela Jehovinog“, a taj se anđeo već u slijedećem stihu sagledava kao Jehova !? Taj HošeoaJehova je dakako „poslan“ i zato se zove anđeo, ali taj Jehova što je poslan zove se Sin Božji koje je također JHVH te je bio onaj koji je vodio Židove kroz pustinju, a sam Pavao to prizna govoreći o Kristu Stijeni (ime za Boga), a da bi izvrnuli taj stih JW su „preveli“ da je „Stijena“ predstavljala Krista. U Izlasku 3:2-6, a u svezi Pavlove obavijesti tko je bio ta „Stijena“ (1.Kor. 10:4) jasno je da imamo dvije personalne Bog pojavnosti ili dvije JHVH osobe gdje jedna šalje drugu da spasi Izrael. Onaj koji je Židovima dao dekalog je dakle Sin Božji. To (o dvije JHVH osobe) je jasno i iz Hošea 1:7 gdje Bog šalje Boga Izraelovog pa kaže prvi JHVH; „Smilovat ću se kući Judinoj, spasit ću je Jahvom, Bogom njihovim.“ I taj stih su jehovini svjedoci iskrivili da ne zvuči tako „čudno“, no i u nastavku te rečenice imamo zamku u koju su upali jehovini svjedoci jer je nisu prepravili gramatički da bi imala logičnu vezu sa prethodnom iskrivljenom/krivotvorenom rečenicom.

I ovo pišu Jehovini svjedoci;

I u Otkrivenju Isus priznaje Oca za “Boga svojega” (Ot 3:2, 12). Ti biblijski reci potvrđuju da uskrsnuli, proslavljeni Isus Krist štuje svog nebeskog Oca kao svog Boga, baš kao što to čine i Isusovi učenici.

Moj komentar; kad razdvajaju riječi utjelovljenog Isusa od onog uskrslog onda na to gledam kao zanimljiv znak da oni valjda huću reći da uzimaju u obzir prevladavajuća kršćanska tumačenja da se utjelovljeni Isus „odrekao svoje jednakosti sa Bogom“ pa „nije“ Bog, ali eto uskrsli Isus na Nebu i dalje ima svog Boga. No tu treba razumjeti da sa Isusovom inauguracijom ili BOG inauguracijom„zakraljeva Gospod“ i silaskom na Zemlju Isus postaje Bog zemlje i prestaje biti „zdesna Ocu“. Tada zemljani više neće imati Boga na Nebu već kod sebe, na zemlji, i tad se ostvaruju Isusove riječi u Otkrivenju 21:7, a u svezi Otkrivenja 3:21, kao i Izaijinog proročanstva (9:5) o Sinu koji će biti „Bog silni,Otac vječni, Savjetnik divni“.