Starozavjetni ukazi na Krista kao Boga -.novozavjetno pozivanje na njih

[Vrtlar888]

           Isusova pojavnost kao emanacija ili duplikat Sina Božjeg 
                ( rezime gornjeg izlaganja sa 14 podnaslova)
           
               Da su Sin Božji i Sin Čovječji dva odvojena personalna identiteta ne naučava niti jedna teologija na svijetu. To ja sagledavam jer imam novi uvid. Oni su dakako "jedno", odnosno jedan duh u dva duhovna tijela. Preciznije - prvo tijelo je duhovno a drugo je spoj duhovnog tijela sa zemaljskim dodatkom od krvi i mesa koje treba da kao takvo doživi produhovljenje u smislu „novog Adama“ (ako sam dobro shvatio taj pojam). Zašto  su dva tijela, bit će u nastavku objašnjeno.

               Dok je Sin Božji bio na Nebu, njegov duplikat Sin čovječji bio je na zemlji. Prvi je drugom izvor. Prvi je drugom „Otac“ jer proistječe iz originala. U zemaljskom riječniku otac (i majka)  znači stvorenju uzrok ili izvor novom stvaranju, novom životu. Ali Isus nije čovjek ili klasično stvorenje niti na zemlji niti na Nebu.  Dakle Isus nije niti poputa anđela koji su stvorenja. Bog nije mogao koristiti neki drugi pojam umjesto „Otac“ za odnos Boga (Oca) i Sina (Isusa) jer mu to zemaljski riječnik nije omogućavao.  Vraćam se odnosu Sina Božjeg i Sina Čovječjeg. Apostol Pavao je bio poprilično mudar čovjek pa je neuobičajenim filozofskim riječnikom sagledao odnos Sina Božjeg i Sina čovječjeg slijedećim riječima; „On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova“ (Hebrejima 1:3). Ja koristim pojam emanacija, ali kao unutarnja emanacija ili unutarnje rađanje „od Boga Bog“, kad  Bog sebe duplira u novu vidljivu formu sa kojom se ne mijenja ili smanjuje njegova bit, odnosno kao što je Otac Bog, tako je i Sin potpuni Bog. Zašto to Bog radi, odnosno zašto je Sin Božji sebe duplicirao u Sina čovječjeg, sa kojom svrhom ? Kratko i jasno za početak; zemlja kao „podnožje Božje“ imalo je „upražnjeno mjesto“ jer nije bilo „kraljevstvo Božje“. I nju Bog treba da „osvoji“ i postanje njen vidljivi kralj tako da narodi zemlje mogu svog Boga neposredno slaviti i klanjati mu se „licem u lice“ kao što je to neposredni odnos Boga i stvorenja i na Nebesima.

          Kade Isus kaže „moj Otac“ on misli dakle na sebe Sina Božjeg, čija je unutarnja emanacija ili duplikat.  Otac Sinu Božjem je još viši identitet koji kraljuje na Nebesima nad Nebesima. Dakle sa uključivanjem zemlje u globalno „kraljevstvo nebesko“ Bog je poprimio novi personalni identitet pa sad imamo personalno trojstvo; Bog Otac, Bog Sin i Bog Sin čovječji.  Trenutno i nakratko Sin Čovječji se nalazi „zdesna“ Sinu Božjem na Nebesima i sa produhovljenim tijelom Isusa iz Nazareta čeka povratak na zemlju kao njen Bog. To je Isus u Matejevom evanđeoskom izvješću i poručio a u Otkrivenju Ivanu naglašava svoj identitet;  "Ja sam korjen i izdanak Davidov". Ovo je riječ iz Otkrivenja.

          Valja shvatiti; Sin Božji je Očev izdanak, jedinorođenac Očev, i ima korjen nebeski (nebeskog je porijekla) i kao jedinorođenac Očev je duplikat pa ne može reći da je „korjen i izdanak Davidov“. Tek Sinov duplikat obukao se u ljudskost ili čovječnost, a svoju zadnju inkarnaciju realizirao je u židovskoj lozi kao „korjen i izdanak Davidov“, nama poznat kao Isus iz Nazareta. Kod mudrih on je prepoznat kao Bog, emanacija emanacije, duplikat duplikata, otisak otiska bića Njegova. Pavao ga identificira kao onog (Isusa stijenu) koji je vodio Židove kroz pustinju i davao im duhovnu hranu (zakon), a apostol Ivan njegov duplikat (Sina Božijeg) vidi na nebeskom prijestolju kojeg Izaija sagledava kao Jehovu. Dakle Isus je Jehova, od Boga Bog. Ova „računica“ je „čista kao suza“.  Doduše Sin čovječji je mijenjao ljudsku odjeću i silazio više puta u tjelesnost, ljudskost što Isus  i potvrđuje. Tko ima oči vidjet će, tko nema neće vidjeti ili „nije mu dato“. Oni koji su opterećeni nenadahnutim ljudskim teologiziranjem imaju svoj problem i moraju ga rješavati molitvom za Istinu. Ako misle da su „u istini“ to je njihov odabir. Jednima će ipak Istina doći kao neprijatelj ili „Ne poznajem vas“. Isus je rekao da nema provjere, dokazi nam se ne daju. Ako se uzdamo u sladunjave riječi i uglađena farizejska djela onih kojima smo dali svoje povjerenje a time i svoje duše da prihvatamo njihova tumačenja Pisma, to samo znači da nismo bili dovoljno iskreni i dovoljno kucali za mudrost i spoznaju. Bili to vi ili bio to ja koji piše ovaj tekst, jer svi smo mi sklop osobnih istraživačkih konstrukcija i utjecaja sa strane. 
 
           Isus kao Sin čovječji duplikat je Sina Božjeg. Sin čovječji je za sebe rekao da je Sin Božji, dakle duplikat. Židovi su znali da postoji samo jedan Sin Božji i za tu titulu su imali volje da kamenuju onog tko sebe tako nazove  jer tada sebe "pravi Bogom", izjednačava se sa Bogom "a samo je čovjek". Oni su zapravo vjerovali da Sin Božji mora doći direktno sa neba a ne kroz zemaljsko rođenje. U tome je očito sva caka njihove zabune bez obzira što im je Izaija poručivao "Dijete nam se rodi". Oči su im bile slijepe.

             Ja često u svojim pisanjima to dupliciranje Oca i Sina zovem pojmom "emanacija" (uz dodatna obrazložanja) a nedavno sam shvatio da trebam koristiti uz glagolski izraz  „dupliciranje“  i pripadajuću imenicu „duplikat“.  Idem sad  na google naći definiciju za taj pojam: "Duplikat je drugi, identičan primjerak nečega (dokumenta, ključa, predmeta) koji ima istu vrijednost ili svrha kao original."

             Kad je Sin Božji izradio svoj duplikat imenom „Sin čovječji“ to je imalo za svrhu da funkcionalno i vidljivo kaop Bog bude prisutan i na Nebu i na zemlji. Kao što je na Nebu Bog, kojeg je Izaija vidio, a apostol Ivan to viđenje protumačio kao gledanje Sina Božjeg, tako će i na zemlji biti gledan i slavljen kao Bog i Otac (Izaija 9:5, pa Otkrivenje 21:7). Da, jasno je prema proroštvu, da će nekad  na zemlji nazivan Sin Božji ili Sin čovječji, kad zakraljuje na „novoj zemlji“ neće biti više tako nazivan već će se imenovati kao Bog i Otac. To potvrđuje i gornja definicija za „duplikat“.

             Zamislimo to i ovako; orginal dokument ostaje kod Boga Oca i sa njime kraljuje na Nebesima nad Nebesima. Kopiju tog dokumenta kao duplikat dobiva Sin Božji i sa njime zakraljuje kao Bog na Nebesima. To potvrđuje apostol Ivan kad tumači Izaijino viđenje Boga na prijestolju. Sin Božji izrađuje daljnji duplikat dokumenta svog kraljevanja i predaje ga svojoj emanaciji Sinu Čovječjem kako bi zakonski i ovlašteno preuzeo baštinu, zemlju i na njoj zakraljevao kao Bog i od zemljana nazvan Ocem jer je naznačio „Ja ću mu biti otac a on meni sin“.  Psalami masovno „bruje“ i pozivaju Boga (dakako Sina Božjeg) da zakaljuje, uspostavi svoje kraljevstvo na zemlji. Na blag način, bez „gvozdene palice“ Sin čovječji je to izvodio u razna vremena na zemlji, ali je posebno angažiranje odlučio da izvede sa odabirom „svog naroda“ i  „svoje zemlje“ kao okosnicu svog završnog plana sa zemljom. Tko razumije taj plan i poštuje ga, posebno je blagoslovljen. Isus je taj Bog Izraelov koji je njemu i Jeruzalemu slao proroke. U tom smislu to potvrđuje i ova „tajnovita“ Isusova poruka;  „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani. Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste“ (Matej 23:37).

             Tako imamo ovu sitoaciju; Bog Otac vlada na Nebesima nad Nebesima. Kao Duh Sveti sebe je nadalje duplicirao u Sin Božijeg i kao takav vlada na Nebesima. Ostaje nam još zemlja koja je "Božje podnožje" i na njoj još nema Božjeg kraljevanja. Ali bit će. Baštinik tog kraljevanja je duplikat od Sina Božjeg, a to je Sin Čovječji. Duplikat duplikata. On je taj "korjen Davidov" a ipak Bog jer kao duplikat ima istu svrhu orginala iz kojeg se duplicirao. Božje kraljevanje na zemlji događa se kad se duplikat duplikata upotrijebi a taj proročki momenat se sagledava sa ukazom "Zakraljeva gospod" (Otkrivenje 19:6, 11:17, Izaija 24:23).  A što radi kralj kad zakraljeva baštinom svojom? Uvodi red na svoj način jer je samostalan. Tad postaje i „Otac“ onima na zemlji (Otkr. 21:7).  U starom zavjetu Bog se poziva da dođe na zemlju i da svojom baštinom zakraljuje. Tada zemlja više neće biti Božje “podnožje“  jer će i na njoj biti Bog oblično prisutan. Za zemlju se bore i nadzemlje i podzemlje. Nadzemlje će pobjediti a podzemlje nestati u vječnoj smrti.

kraj   /možda/

[Vrtlar888]

Sve prethodne lekcije od  mene gore izložene ipak su samo drugorazredno znanje i prezentacija Isusovog boštva, što znači da dobar dio izloženog neki kršćanski teolozi posjeduju kao znanje koje i sami prezentiraju, tako da zam da  mi  neće biti ukradeno teorijsko vlasništvo.  I sam sam zahvalan neki teolozima što su mi otvorili pojedina saznanja i potakli moju osobu istraživačku meditaciju.

Moje prvorazredno znanje o Kristovom boštvu je ono koje posjedujem kroz znanje  o Duhu Svetom u kojem Otac i Sin imaju sebe kroz svoje dionice i poddionice. To znanje svijetu neću iznositi (tek kroz moguće knjiško i autorski zaštićeno izdavaštvo) da bi omogućio da se neko hvalio "svojim" otkrićima i spoznajama  i preticali me u knjiškoj  izdavačkoj verziji. A ja sam malo škrt ali ne brinem, što nisam od ljudi dobio ne moram niti prenositi.

A kako ovaj svijet ide u vrtoglavi haos u kojem će ljudski um imati glavnu temu preživljavanja a ne bogospoznavanje, ne vidim neku želju da dajem ono znanje koje se niti ne traži. Imam onakav nivo znanja za koje obični teolozi ne znadu postavljati niti pitanja, stoga je ovo važno - neznanje koje ne znaš postaviti kroz pitanje pa tako ne znaš da ne znaš, to znanje niti ne treba da dobivaš jer  ga zapravo nećeš cijeniti i dozvoliti svojoj duši da ga umnožiš u vrlini i mudrosti.